natragDIGITALIZIRANA GRAĐA

  U Zavičajnoj zbirci (Sibenicensia) Gradske knjižnice “Juraj Šižgorić” pohranjene su pedeset i jedne novine i pet časopisa (četiri svjetovna i jedan vjerski) koji su u Šibeniku izlazili do konca Drugog svjetskog rata (s tim da su osam novina i jedan časopis izlazili tijekom rata). Ta je građa smještena u zasebnoj prostoriji, dio u vitrinama, dio u ladicama ormara. Veći dio te građe, koja je među najvrednijom koju Knjižnica posjeduje (i zato što su tu primjerci koje ostale kulturne ustanove u gradu, arhiv ili muzej npr., nemaju), dobro je očuvan, osim prvog godišta Hrvatske rieči, koje se najviše traži. Da bi zaštitila izvornike i istodobno ih učinila dostupnim široj javnosti, Knjižnica ih je digitalizirala i postavila na svoje mrežne stranice.
 
  Knjižnica je još 2009. unajmila skener i uposlila vanjskog suradnika, koji je skenirao sva godišta Hrvatske rieči, najstarijih šibenskih novina, koje su izlazile od 1905. do 1914. (ukupno više od 3 500 stranica), i još troje novina: Hrvatsku misao, Narodnu stražu i Naprednjak. Potom je angažirala tvrtku koja je od 2011. do 2014. skenirala ostale stare novine (uključujući i godišta Šibenskog lista, najvažnijeg lokalnog tjednika, od 1952. do 1967., kada je načinio stanku u izlaženju, do 1978., otkad redovito izlazi) i osam časopisa. Ta je tvrtka skenirala ukupno 16 851 stranica stranica (po godinama: 2011. – 7 115 stranica, 2012. – 3 556, 2013. – 3 200, 2014. – 2 980), što s građom koja je skenirana prethodno iznosi oko 22 000 stranica.
 
  Skeniranje i digitalizacija obavljeni su stereo foto postupkom (senzorima od 10 mega piksela, brzinom do 600 stranica na sat), kojim se ne oštećuje materijal jer nema rastavljanja (uveza) knjiga, pa je pogodan za stare knjige i inkunabule. Skenirani materijal isporučen je u nekoliko formata: jpg (400 dpi), tif, raw i pdf. Nakon skeniranja proveden je OCR postupak (optičko prepoznavanje teksta u slici) i spremanje teksta u arhivskom (za čuvanje) i komprimiranom (za prezentiranje javnosti) pdf formatu. Nakon spremanja u pretraživi PDF format i davanja metapodataka skenirana građa postavljena je na mrežne stranice Knjižnice: pod izbornikom Digitalizirana građa, trenutno je dostupno osam časopisa i trideset tri novine, uz kratak opis svake od njih (vrijeme izlaženja, vlasnik, urednik, tiskara, političko usmjerenje itd.).
 
  Digitalizacija starih šibenskih novina i časopisa učinila je jedan od najvažnijih izvora za poznavanje i proučavanje lokalne povijesti u prvoj polovici 20. st. dostupnim istraživačima (povjesničarima, sociolozima, etnolozima...), ali i svima onima koje zanima prošlost šibenskoga kraja. Digitalna zbirka starih novina i časopisa bit će dio portala Stare hrvatske novine i Stari hrvatski časopisi na mrežnim stranicama Nacionalne i sveučilišne knjižnice, kao dio projekta Hrvatska kulturna baština.

  Projekt digitalizacije šibenske periodike financiraju Ministarstvo kulture i Grad Šibenik.
 

Novine

  Šibenski tisak, podjednako svjetovni i crkveni, nepresušno je vrelo za upoznavanje povijesti Šibenika i njegove okolice u 20. st. Sav trud pokretača i urednika šibenskih novina i časopisa, te novinara i autora priloga i članaka, tiskara, knjižara, knjižničara i ostalih suradnika sabran je u hemeroteci šibenske gradske knjižnice, koja čuva gotovo kompletnu šibensku periodiku.

Bilten · Crveni barjak · Demokrat · Dijecezanski list · Dječji vjesnik · Fabrika i njiva · Glas · Glas malog puka · Glas naroda · Glas šibenskog kremenjaka · Hrvatska misao · Hrvatska Rieč · Hrvatski samobran · Jadranski samobran · Katolik · Marun · Naprednjak · Narodna straža · Narodna tribuna · Novo vrijeme · Objavitelj dalmatinski · Prava pučka sloboda · Primorski glas · Rešeto · Seljačka zvijezda · Smotra dalmatinska · Soča · Šibenski list · Tamburin · Učiteljski glas · Vijesti · Vodički glas · Vojni invalid


Bilten (1947.)
  U 1947. izišla su tri dvobroja Biltena, s podnaslovom Glasilo Narodnog fronta Šibenik – Drniš. Glavni urednik bila je Ankica Paškvalin. Bilten je tiskan na formatu 30 x 21 cm.

Crveni barjak (1912. – 1913.)
  Javlja se 16. svibnja 1912., kao “glasilo socijalno-demokratske stranke u Dalmaciji”. Izlazio je prvog i trećeg utorka u mjesecu. Vlasnik, nakladnik i odgovorni urednik bio je Ivan Angelicchio. Tiskan je u Pučkoj tiskari (Dr. V. Iljadica i drugovi). Posljednji broj izašao je 18. ožujka 1913.
(Knjižnica posjeduje dvanaest brojeva iz 1912. i tri iz 1913.)
  List je širio socijalističke ideje. Zbog provokativnog tona, svaki drugi broj bio je ili cenzuriran ili zaplijenjen.

Demokrat (1921. – 1923.)
  “Glasilo demokrata Sjeverne Dalmacije” izlazilo je od 9. prosinca 1921. do 10. ožujka 1923., petkom, na četiri stranice. Izdavač i vlasnik lista bio je dr. V. Smolčić a odgovorni urednik dr. Čedomil Medini. Tiskan je u Šibeniku u Odlikovanom grafičkom zavodu Tiskara E. Vitaliani-a.
  List je bio izrazito jugoslavenski orijentiran. (Tako je 1922. najavio i otvorenje Gradske knjižnice: “Ova znamenita kulturna ustanova otvara se 13. ov. mj., koja nam otvara oči, širi osjećaje širi osjećaje i probuđuje nas da osjetimo i vidimo da smo potpuni jugoslaveni, a Jugoslavija i jugoslavenstvo, to je naša zavjetna misao”.)

Dijecezanski list (1926. -1941.)
  Godine 1926. u Šibeniku je pod uredništvom kanonika Rudolfa Piana pokrenut mjesečnik Dijecezanski list, formata 31,5 x 23,5 cm, koji je, kako mu je u zaglavlju stajalo, izlazio za šibensku biskupiju i jugoslavenski dio zadarske nadbiskupije. Od br. 7-9 iz 1932. Dijecezanski list izlazi za šibensku biskupiju i apostolsku administraciju. List je izdavala šibenska biskupijska kurija, a stalne rubrike su bile “Dijecezanska kronika”, “Nekrologij”, “Književnost i umjetnost”.

Dječji vjesnik (1926.)
  Godine 1926. izišao je Dječji vjesnik, s podnaslovom “poučno-zabavni list za naše mlađe”. Upravu, administraciju i tisak potpisuje Odl[ikovani] Graf[ički] zavod E. Vitaliani i Sin, Šibenik. Tiskan je na osam stranica i ilustriran u bojama. Pisan je latinicom i ćirilicom. Donosio je poučne priče, pjesmice i stripove. U šibenskoj Knjižnici sačuvana su tri broja: 1., 3. i 4.

Fabrika i njiva (1923.)
  U Pučkoj tiskari Šibenik od 27. veljače do 12. ožujka 1923. tiskana su četiri broja Fabrike i njive, “lista za politiku i socijalističku nauku”. Urednik, vlasnik i izdavač lista bio je Ivo Bujas. Izlazio je petkom, na četiri stranice.

Glas (1929. – 1936.)
  Dana 21. ožujka 1929. javlja se Glas, “list Privredno-kulturne matice za Sjevernu Dalmaciju”. Izlazio je svakog četvrtka, na osam stranica. Vlasnik je bio Marko Triva, a urednik Stevan Prostran. Tiskan je u Šibeniku u Novoj štampariji. Rubrike su se sastojale od svjetske i domaće politike, kratkih vijesti, te poljoprivrednih i stočarskih savjeta. Članci su pisani latinicom i ćirilicom. (Većina brojeva nije sačuvana.)

Glas malog puka (1908. – 1910.)
  Prvi broj “glasila organizovanih radnika” pokrenut je 2. listopada 1908. Tiskan je u Tiskari Ivana Svaljinca. Izlazio je svakog petka na, četiri stranice. Uređivao ga je I. Gojanović. Od br. 48 iz 1909. izlazi kao Glasilo socijalnih demokrata u Dalmaciji.

Glas naroda (1919.)
  List je 12. veljače 1919. pokrenulo Narodno vijeće Šibenika. Izlazio je srijedom i subotom poslije podne, na četiri stranice. Vlasnik i izdavač bio je Marko Stojić a odgovorni urednik Ivo Aničin. Tiskan je u šibenskoj Pučkoj tiskari. Prestao je izlaziti već 15. ožujka 1919. (Od deset brojeva četiri su djelomično cenzurirana. U br. 4 na naslovnici je otisnuto samo zaglavlje, dok je na 2. i 3. strani objavljena jedva trećina teksta. Uredništvo je bilo ogorčeno: “Radimo – a za ništa, mučimo se i trošimo pa – sve za ništa! Cenzura križa i list ostaje bijel. Štogod napišemo o našim narodnim zahtjevima i pravima – svega nestane.”)

Glas šibenskog kremenjaka (1907. - 1908.)
  Počeo je izlaziti 23. ožujka 1907. kao glasilo šibenskih naprednjaka, s podnaslovom “politički glasnik za interese grada Šibenika i okolnih sela”. Tiskan je u tiskari Ivana Svaljinca a izlazio je svakog četvrtka, na četiri stranice. Od 14. svibnja 1908. (br. 63) izlazi kao Kremenjak : glasnik Hrvatske pučke napredne stranke za Krajinu Šibenik. Vlasnik i odgovorni urednik bio je Niko Marinković s drugovima. Do 14. prosinca 1908. izišla su 94 broja. Naslijedio ga je Naprednjak, pokrenut 1911. kao glasilo šibenskih naprednjaka.

Hrvatska misao (1913. - 1916.)
  Hrvatska misao izlazila je na dva i na četiri lista, a dnevnim novinama postala je 1914. Zbog nestašice papira, izazvane ratnim događajima, nekoliko brojeva izašlo je na manjem formatu, 48 x 32 cm (standardni format bio je 57 x 39 cm). Zadnji broj izišao je 8. travnja 1916.
  Hrvatska misao poticala je, prije svega, domoljublje i nacionalnu svijest. Prva stranica uglavnom donosi vijesti o radu stranke i odnosima unutar nje, a stalne rubrike su “Političke vijesti”, “Domaće vijesti”, “Gradske vijesti”, “Naši dopisi” i “Grad i okolica”. Godine 1915. javlja se i nova stalna rubrika “Što treba Šibeniku ili Naše lokalne mizerije”.

Hrvatska Rieč (1905. – 1914.)
  Prve šibenske novine. Prvi broj izišao je 22. travnja 1905. kao glasilo šibenskih pravaša. Tiskane su u tiskari Ivana Svaljinca (Tiskarnici Ivan Sfaglinatz), koji se potpisivao kao Sfaglinatz iako je bio narodnjak. (Zapravo je riječ o staroj tiskari biskupa Antuna Josipa Fosca, smještenoj u prizemlju kuće obitelji Divnić ispred crkve sv. Ivana.) Vlasnik, izdavač i odgovorni urednik bio je Vladimir Kulić.
  Isprva su izlazile dvaput tjedno, srijedom i subotom, 1911. tri puta tjedno, srijedom, petkom i subotom a 1912. svakodnevno, na dvjema stranicama velikog formata (57,5 x 40 cm) . Od 2. lipnja 1906., br. 285(95), izlazile su u Zadru, subotom, nakon što su zbog političkih (ne)prilika 31. ožujka te godine prestale izlaziti u Šibeniku. Od sredine 1907. ponovno izlaze u Šibeniku. Nakon raskola šibenskog ogranka Stranke prava, 1913., izlaze kao jutarnje, večernje i dnevne novine. Prestale su izlaziti 24. srpnja 1914., s brojem 964.

Hrvatski samobran (1922. – 1923.)
  Glavni urednik “Neodvisnog glasila za javnu kritiku, ravnopravnost i sporazum” bio je Miho Jerinić. List je izlazio dvaput mjesečno, a tiskan je u šibenskoj Pučkoj tiskari. (Knjižnica posjeduje primjerke od broja 3, od 5. travnja 1922., do broja 24, od 31. svibnja 1923.)
  List je zastupao pravaške ideje iako pravaštvo više nije postojalo u organiziranom, stranačkom obliku. Samobran je podržavao ideje hrvatskog bloka a sam Jerinić u otvorenom pismu Stjepanu Radiću piše da u Dalmaciji ima puno republikanaca koji su to bili i prije negoli je Radić Seljačku stranku proglasio republikanskom.

Jadranski samobran (1922.)
  Pokrenut je 13. siječnja 1922. kao “Neovisna smotra za javnu kritiku, ravnopravnost i sporazum”. Vlasnik je bio Františka Jerinić i drugovi a izdavač i odgovorni urednik Miho Jerinić. Tiskan je u Pučkoj tiskari Šibenik, na dvanaest stranica. List je bio kratka vijeka: ugasio se već nakon drugog broja, od 13. veljače 1922.

Katolik (1930. – 1941.)
  Prvi broj tjednika Katolik izišao je 12. lipnja 1930. Vlasnik i odgovorni urednik bio je don Joso Felicinović. Tiskan je u šibenskoj Pučkoj tiskari. Prva stranica donosila je urednikova teološka razmišljanja, druga i treća komentare vezane za vjerski život a četvrta rubrike “Iz katoličkog Šibenika” i “Razne vijesti”. Posljednji broj Katolika izišao je 20. veljače 1941.

Marun (1928.)
  Pokretač, vlasnik i urednik toga političko-šaljivoga lista bio je Ante Ružića Baće. Tiskan je u Novoj štampariji u Šibeniku na dvjema stranicama. Sačuvan je jedino br. 2 od 7. srpnja 1928. (Ne znamo koliko je brojeva izišlo, a izlazio je, ili je bar tako bilo planirano, jednom tjedno.)

Naprednjak (1911. – 1914., 1921.)
  “List hrvatske pučke napredne stranke” pokrenut je 14. srpnja 1911. umjesto Kremenjaka, kao novo glasilo šibenskih naprednjaka. Izlazio je petkom, na četiri stranice. Izdavač i vlasnik bio je dr. Vlatko Iljadica s drugovima a odgovorni urednik Krste Živković Šupuk. List je tiskan u šibenskoj Pučkoj tiskari. Imao je i nekoliko izvanrednih izdanja. U 1913. nekoliko brojeva izišlo je na dvjema stranicama, možda zbog nestašice papira, kao što je to bio slučaj s Hrvatskom misli. (Većina brojeva iz te godine nije sačuvana.)
  Od 51. broja izlazi kao Glasnik hrvatsko-srpske slovenačke omladine, tj. glasilo hrvatskih, srpskih i slovenskih nacionalista. Od broja 53, od 20. prosinca 1912., nosi podnaslov “Nejunačkom vremenu u prkos”. List izlazi do 16. kolovoza 1913. Od siječnja do ožujka 1914. izašlo je još pet brojeva, s podnaslovom “list Hrvatske pučke napredne stranke”, a u travnju 1921. još jedan broj.
  Naprednjak je širio ideju jugoslavenstva, analizirao uzroke ekonomske propasti težaka i borio se za bolje radne i životne uvjete radnika.

Narodna straža (1921. - 1928.)
  Narodna straža pokrenuta je, kao glasilo Hrvatske pučke stranke, 23. srpnja 1921. Tiskana je u šibenskoj Hrvatskoj zadružnoj tiskari a izlazila je svake subote. Prvi izdavač i urednik bio je Josip Urlić Ivanović. Godine 1923. (od broja 41) uređivanje lista preuzima dr. Ante Živković a 1924. Ante Erga. List je sadržavao rubrike “Političke vijesti”, “Domaće vijesti”, “Naši dopisi”, “Gospodarske vijesti”, “Gradske vijesti”, “Iz grada i okolice” i “Književnost i umjetnost”. Izlazio je, uglavnom, na četiri stranice formata 46 x 29 cm.
  U uvodnoj riječi prvoga broja uredništvo govori o geografskoj važnosti Šibenika pa ne čudi što je posebna pažnja posvećena gospodarskom i kulturnom napretku Šibenika i sjeverne Dalmacije i suzbijanju pokušaja mađarizacije. Iznesen je i program Hrvatske pučke stranke, koja svoja načela temelji na kršćanskim. Stoga, kao političko-katolički tjednik, list raspravlja o socijalnim pitanjima, a puno piše i o Crkvi u rubrici “Iz katoličkog svijeta”.
  U šestoj godini izlaženja, 1926., uredništvo i uprava navješćuju mogućnost povećanja opsega lista. Ipak, to se nije dogodilo, a nije obogaćen ni novim rubrikama. Na-rodna straža prestala je izlaziti 4. srpnja 1928. I ovo je glasilo bilo cenzurirano.

Narodna tribuna (1933. – 1940.)
  Prvi broj izišao je 4. ožujka 1933. Tisak i vlasništvo potpisuje tiskara E. Vitaliani i Sin. Do broja 329 glavni urednik bio je Hamilkar Vitaliani, od broja 330 do 351 Mirko Miličić, potom ponovno Vitaliani, od br. 376 Milan Radojković a od broja 453 Brunoslav J. Lorini. Isprva je izlazila subotom, na četiri do osam stranica, ponekad i na dvanaest, formata 46,5 x 30 cm. Kasnije je izlazila i petkom, pa utorkom i petkom, da bi naposljetku, od broja 135, od 15. veljače 1933. izlazila svakog dana osim nedjelje. Za osmogodišnjeg izlaženja često je mijenjala naziv. Od broja 265, od 13. kolovoza 1935., izlazi pod nazivom Tribuna a od br. 562, od 17. prosinca 1938., kao Nova tribuna (te godine izlazi samo subotom). Posljednji broj Tribune objavljen je 15. ožujka 1940.

Novo vrijeme (1908.)
  Pokrenuto je 15. siječnja 1908. kao “list za učitelje i prijatelje narodne prosvjete”. List je izlazio dva puta mjesečno. Tiskan je u Zadružnoj štampariji Ugo Fosco i dr. Sačuvano je dvanaest brojeva; posljednji je izišao 30. lipnja 1908. kao dvobroj. Tekstovi su pisani latinicom i ćirilicom.

Objavitelj dalmatinski = AVVISATORE DALMATO 1867.(1917.) – 1920.
  Počeo je izlaziti u Zadru 1867. godine, kao dvojezične upravno-političke novine (na talijanskom i “slovinsko-dalmatinskom” jeziku). Odgovorni urednik bio je Petar Kasandrić.
  Od 1917. do gašenja, 1920., izlaze u Šibeniku i Drnišu. (Knjižnica čuva brojeve izišle od 1915. do 1918. godine, ali godišta nisu potpuna.)
  Kao dodatak Objavitelju Dalmatinskom, od 1888. do 1918. izlazila je Smotra Dalmatinska = La rassegna Dalmata. (Knjižnica posjeduje brojeve izišle od 1913. do 1918., godišta su također nepotpuna, 1914. uopće nije sačuvana). Urednik lista bio je P. Kasandrić. Tiskan je u Zadru u tiskari Josipa Ferrarija (od 1913. do 1915.) i Tiskarnici c. k. namjesništva Zadar.

Prava pučka sloboda (1908. - 1909.)
  Pojavila se 16. svibnja 1908. kao još jedno pravaško glasilo. Izdavač, vlasnik i odgovorni urednik lista, tiskanog u šibenskoj Hrvatskoj tiskari dr. Krstelj i drug, bio je, kao i Hrvatskoj rieči, Vladimir Kulić. Izlazio je svake subote na četiri stranice. Posljednji, 64. broj, izišao je 22. srpnja 1909. (Knjižnica ima sve brojeve osim prva dva.)

Primorski glas (1908.)
  List je tiskan u Hrvatskoj tiskari u Šibeniku, gdje je bilo i uredništvo: kao izdavač i odgovorni urednik potpisuje se Šibenčanin Ivo Blažević. Uprava lista, koji je kao glasilo makarsko-primorskih pravaša donosio vijesti iz Makarske, Baške Vode, Omiša i Imotskog, nalazila se u Makarskoj. Od 13. lipnja do 19. prosinca 1908. izišlo je 26 brojeva, na četiri stranice.

Rešeto (1921. – 1922.)
  Pojavilo se 1921., kao šaljivi list. Odgovorni urednik bio je Jovo Pupavac. Glavni suradnik bio mu je Ante Ružić Baćo, koji će 1928. pokrenuti vlastiti političko-šaljivi list, Marun. Rešeto je izlazilo na dvije stranice. Tiskano je u tiskari E. Vitalianija. U Knjižnici je sačuvano dvanaest brojeva iz 1921. i dvadeset tri iz 1922.

Seljačka zvijezda (1921.)
  “Na dan sv. Save i sv. Ivana Zlatoustnog”, izišao je, na dvjema stranicama, jedini, nulti broj “Smotre za socijalnu politiku i javnu skrb”, u kojem su čitatelji pozvani na pretplatu. Izdavač i urednik lista, tiskanog u šibenskoj Pučkoj tiskari, bio je Miho Jerinić.

Smotra dalmatinska (1888. - 1918.)
  Kao dodatak Objavitelju Dalmatinskom, od 1888. do 1918. izlazila je Smotra Dalmatinska = La rassegna Dalmata. U šibenskoj knjižnici sačuvana su godišta od 1913. do 1918. (također nepotpuna, 1914. uopće nije sačuvana). Iz tih godišta saznajemo da je i Smotri urednik bio P. Kasandrić, a tiskana je u Zadru u tiskari Josipa Ferraria (1913.- 1915.) i Tiskarnici c. k. namjesništva Zadar. Važnost ovih novina daleko je veća za povijest zadarskog novinstva, nego šibenskog.

Soča
  Mjesečnik je pokrenut 1922. kao “Glasilo organizacije jugoslavenskih nacijonalista u Šibeniku”. Glavni urednik bio je Lovro Guberina a odgovorni urednik Anđelko G. Dujmović. Tiskan je u Grafičkom zavodu E. Vitaliania, na četiri stranice. Izišla su četiri broja. Osim političkih, donosio je i vijesti vezane za događanja u gradu, a objavljivani je i literarne priloge, uglavnom poeziju.

Šibenski list (1952. – 1967., 1978. –)
  Najpoznatiji šibenski tjednik pokrenut je 16. kolovoza 1952. kao “glasilo Narodnog fronta za grad i kotar Šibenik”. U uvodniku prvog broja uredništvo poručuje čitateljstvu da će list “biti slika našeg privrednog i kulturnog razvoja i ostalog rada, kao i sredstvo za mobilizaciju najširih masa u borbi za izgradnju našeg novog života”. Prvi urednik bio je Nikola Bego. List je više puta mijenjao podnaslov, glavnog i odgovornog urednika, izdavača i format. Zbog financijskih i kadrovskih problema bio je prestao izlaziti 28. lipnja 1967., s brojem 771, a ponovno je pokrenut 29. travnja 1978., pod uredništvom Josipa Grbelje. U uvodniku je novo uredništvo naglasilo vjernost tradiciji, tj. glasilu koje je ranije izlazilo. Za Domovinskog rata sadržavao je i “Ratni tjednik”, a bilježimo i posebna izdanja od 1. listopada 1991., 24. travnja 1993. i 16. lipnja 1994.

Tamburin (1936.)
  Pokrenut je 1936., kao “list za seoske novitete i smih”. Izdavač i vlasnik bio je Špiro Huljev Dadun, a odgovorni urednik Mate Soža Tarać. Tiskan je u Novoj štampariji u Šibeniku, na četiri stranice formata 32 x 24,5 cm. Knjižnica posjeduje samo prvi broj, od 24. prosinca 1936. (Ne znamo je li to i jedini broj Tamburina, zbog podatka da list izlazi svaki dan u Primoštenu i Šibeniku.)

Učiteljski glas
  Petnaestog siječnja 1906. pojavio se Učiteljski glas, s podnaslovom Glasilo saveza dalmatinskih učitelja (Savez mu je bio vlasnik i izdavač). Bavio se isključivo prosvjetnom problematikom. Uredništvo potpisuje Dinko Sirovica. List je imao osam stranica (koje se nastavljaju) formata 31,5 x 24 cm, a izlazio je kao mjesečnik. Tiskan je u tiskari Ivana Sfaglinatza u Šibeniku, kasnije u brzotisku Narodne tiskare u Splitu i naposljetku u Hrvatskoj tiskarni Dr. Krstelj i drug u Šibeniku. Uz vijesti iz prosvjetnog života donosi i popularne članke iz područja znanosti i medicine. Posljednji broj izišao je kao dvobroj 15. veljače 1910.

Vijesti (1943. – 1945.)
  Glasilo je 1943. pokrenuo Odbor jedinstvenog narodno-oslobodilačkog fronta za okrug Šibenik. Tiskano je u Tiskari “Kačić” a izlazilo je svake subote u podne. Format i broj stranica stalno su mijenjani. List je uglavnom donosio vijesti o stanju na bojištima i o funkcioniranju narodne vlasti u Šibeniku.

Vodički glas

Vojni invalid (1922.)
  Pokrenut je 1922. kao “Glasilo Udruženja ratnih invalida Kraljevine SHS Oblasnog odbora u Splitu”. Uredništvo potpisuje Đuka Županić, a odgovorno uredništvo Marin Miše. Izlazio je kao polumjesečnik, na osam stranica, a tiskan je u šibenskoj Pučkoj tiskari. Knjižnica posjeduje samo jedan broj, br. 3, od 18. ožujka 1922.

Časopisi

  Najstarijim šibenskim časopisom možemo smatrati Hrvatski dom, s podnaslovom Nova hrvatska pismarica. Kao pokušaj izdavača i glavnog urednika da u stihovima komentiraju onovremena događanja, bio je namijenjen širokom krugu čitatelja.
  U razdoblju između dva svjetska rata izlazila su i dva časopisa visokih dometa: Kranjčević, s podnaslovom Književni omladinski mjesečnik, i Socijalna revija, s podnaslovom Mjesečnik za kulturu, ekonomiju i socijalnu politiku, koja je ubrzo promijenila ime u Kršćanski socijalistički list.

Hrvatski dom · Književnik · Kranjčević · Matoš · Naša mladost · Osvit · Schematismus cleri · Šibenska revija


Hrvatski dom

Književnik

Kranjčević

Matoš

Naša mladost

Osvit

Schematismus cleri

Šibenska revija